Doxa ženski satovi slove za vrlo kvalitetne, mada zadnjih godina i nisam baš viđala ove satove, ali sad kad sam čula za ovu temu, pomislih to je nekada bilo popularnije od ovog Swatcha, ali i kvalitetnije. U ono doba to su bili Omikron, Aretta, Doxa – to su ženski satovi koji su bili najpoznatiji. To su te 3 – 4 marke koje su se koristile. Možda prije desetak godina da sam ga zadnji put vidjela, da se povlači u ladici. U prodaji ga nisam vidjela poslije rata, tako da bih rekla da se prodavao negdje do rata.
Znam da mu je porijeklo iz Švicarske. Kod mene je u ulici bilo puno švercera. Jako puno žena je 70-tih godina išlo u Italiju, švercala se kava, traperice i neke od tih žena su donosile satove. Sjećam se da jedan čovjek nije htio uzeti sat koji je naručio jer mu se nije svidio taj koji je žena donijela. Znam da su donosili iz Trsta.
Ja sam kao dijete imala taj zadatak da ocu mijenjam remene na satovima, da onu iglicu pomaknem, bila je kao oprugica koja se pomakne pa se promijeni remen. Pošto je otac radio na građevini, često su se ti satovi habali. Nove remene smo kupovali na Baščaršiji u malim radnjama. Nije bilo puno radnji, bilo ih je nekoliko, ali su bile kvalitetne. To nisu bile urarske radnje sa originalnim remenima, nego radnje sa kožnom galanterijom. Ponesete sat i tu se odmah izmjeri veličina remena jer je bilo različitih veličina. Kasnije je imao i metalnu narukvicu, pretpostavljam da je to otac kupio kod nekog urara. Tako su i ženski satovi kasnije imali metalne narukvice.
Kad su ženski satovi u pitanju, bitan je dobar marketing, dobra reklama. Bilo bi dobro da se poveže sa nekadašnjim sjećanjima. Vraćamo se jači i bolji. Marke koje su zaboravljene ponovo se vraćaju.